Blog


#1 PaPriKe

Autor: Samira Selesković

Prije nekih desetak godina, Aida Sofić i ja smo počele da pravimo nakit i dale smo ime svome brendu - PaPriKe. U aprilu 2009. godine smo osnovale FB stranicu i tako postale jedne od prvih  FB stranica na našem tržištu koje su svoje unikatne radove  predstavljale i prodavale.
Pravljenje nakita, kada se radi u paru, predstavlja kvalitetno i kreativno druženje, te samim time je vrsta okupacione terapije i odličan način da se zaradi novac.
Neke od naših radova možete vidjeti u prilogu...




#2 We can fly with our spirits

Autor: Irma Garibović

Kažu da slika vrijedi više no 1000 riječi, stoga...




#3 Za uspješno putovanje je bitno - gdje, kako i šta

Autor: Amira Šehić

Prije nekoliko dana dobila sam obavijest od TripAdvisor-a da se trenutno nalazim na 3. mjestu recenzenata iz Tuzle, što me posebno obradovalo. Čovjek se zaista lijepo osjeća kada za uloženi trud dobije neko priznanje, pa me to opet ponuka da sa vama podijelim - po mom mišljenju - tri najvažnija svakoga putovanja - gdje, kako i šta. U ovom tekstu opisaću jedno od svojih putovanja kroz prizmu tri prethodno navedena pitanja, a onda ću vam dati i par malih prijedloga za kratka, ali za mnoge malo drugačija putovanja, koja su vjerovatno jeftinija od većine onih koja se nude po kojekakvim katalozima i u okviru ekskluzivnih ponuda.
 
Pa da krenemo...
 
Jedna sam od mnogih koji se drže one naše stare ˝nek stražnjica vidi puta˝, a znam da će se u ovoj izreci pronaći i mnogi drugi. Svoju prvu avanturu koju pamtim doživjela sam nekad sredinom osamdesetih. Bilo je to klasično komunističko-radničko putovanje. Sedam sati putovanja na ljetovanje porodičnim Stojadinom u Podace, a onda 10 dana ležanja na kamenju, kupanja, sladoleda sa kišobrančićima i grožđa iz čamaca na plaži. Na povratku kući svratiš malo u Metković, Počitelj, Mostar i Jablanicu, a nakon Sarajeva dolazi obavezno iščekivanje povratka kući i neki čudan osjećaja da sve izgleda drugačije. A onda ponovo mjesecima  iščekuješ naredno ljeto i novu avanturu i prepričavaš kako ti je bilo, gdje si bila, šta si radila.
 
Tri decenije kasnije, iako je stražnjica vidjela poprilično puta, od Amerike (New York, Texas, Colorado, New Mexico, Arizona, Nevada, California), Španije, Njemačke, Češke i Mađarske, pa do Italije, Antalije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (Dubai i Abu Dhabi), u skladu sa mogućnostima, želja za putovanjem po principu ˝samo nek se negdje ide˝ još uvijek je dio mene. Za razliku od putovanja iz djetinjstva, sada, kao odrasla, finansijski neovisna osoba, putovanjima pristupam malo drugačije. Kada odlučim gdje želim da idem, započnem svoje istraživanje prvo na TripAdvisor-u. Pročitam šta drugi, koji su već bili tamo gdje i ja želim da idem, kažu o tom mjestu. Volim da znam kako su 'stvarni ljudi' doživjeli ono što se često pompezno najavljuje i reklamira. Možda imaju neki savjet ili znaju da je negdje bolje ići ujutro, a negdje naveče. Neki hoteli izgledaju dobro i cijena je OK, ali nisu u sigurnom dijelu grada. Kod drugih su sobe čiste, ali su taxi, autobus, metro i željeznička stanica daleko. Kod drugih je aerodrom blizu, ali su taxi autobus i metro preskupi. Sve ovo saznam prije nego što rezervišem hotel, a nakon toga slijedi istraživanje grada.
 
Recimo, 2015. godine grad u koji sam željela ići bio je Madrid. U to vrijeme tamo je studirao moj prijatelj, pa sam se oslonila na njegovu pomoć što se tiče snalaženja i obilaska najvažnijih destinacija u Madridu. Odlučili smo i da 3 dana provedemo negdje izvan Madrida, a ja sam željela da idemo južnije. Dao mi je 3 opcije, a ja sam - ko iz topa - odabrala Granadu (odredili smo Gdje). Iskreno, tek poslije, tokom priprema za ovaj za put, saznala sam da je Alhambra u Granadi. Ostalo je još samo da odredimo Kako otići do Granade. Nakon jednodnevnog istraživanja cijena avionskih, voznih i autobuskih karata i vremena za prevoz svakim od navedenih sredstava odlučili smo da iznajmimo auto. Bilo je najjeftinije i najbrže prevozno sredstvo u tom trenutku.
 
Sljedeće pitanje bilo je 'Šta', pa sam započela Google istraživanje - šta raditi u Granadi (What to do in Granada, Sp) - a rezultati su se počeli nizati: Alhambra, Generalife, flamenko i sl. Nakon toga, na red je došla i Vikipedija. Saznala sam kada je sagrađena Alhambra, kada se otvara za javnost, koliko košta karta, kako se plaćaju karte, kako i gdje gledati flamenko show, šta je Generalife i tako dalje. Mala digresija, Generalife se na španskom izgovara kao heneralife. Moj prijatelj Jeff i ja smo prvih sat-dva koristili engleski izgovor, pa nam i nije išlo baš najbolje... Kako smo u Granadi planirali ostati dvije noći i tri dana, odlučili smo da prvog dana odemo u Alhambru i Generalife (na istoj su lokaciji). Za kupovinu karata, ukoliko se čeka u redu i plaća kešom, potrebno je 1-2 sata, a na automatu se karte mogu kupiti kreditnom karticom za nekih 10-ak minuta. Karte za flamenko show mogu se kupiti na recepciji hotela, a uz njih se dobije i besplatan prevoz do i od pećina (gdje se odvija show). Takođe, u cijenu je uključen i besplatan obilazak starog dijela Granade.
 
Dosta sam se naradila za 2 noći i 3  dana boravka, zar ne? Možda. Ali, sav taj trud se isplatio, vjerujte. Naš put je protekao ˝kao po loju˝, kako bi se narodski reklo. Ali o detaljima putovanja neki drugi put. Ovaj put, a kako na početku već rekoh, sa vama želim podijeliti nekoliko malih ideja za kratka, ali za mnoge malo drugačija putovanja. Ustvari, želim objasniti da se ne mora ići na desetodnevno putovanje da bi se u potpunosti 'uživalo' i vidjelo nešto drugačije ili čak novo.
Naime...
Tokom vremena, shvatila sam da 'ići negdje' samo poo sebi nije dovoljno. Neplansko 'landaranje' po gradovima i plažama je super, ali to nije sve ono što jedno putovanje može ponuditi. Svako putovanje trebalo bi da bude neka lijepa uspomena, ali i prilika da vidimo i saznamo nešto novo, da nadogradimo sebe, a onda tim novim iskustvom obogatimo i svoje prijatelje. Zašto se, recimo, zadržati na odlasku na more i to ponavljati svake godine, ako već za isti taj novac u svoj život možemo unijeti neke male promjene koje će razbiti naš ustaljeni obrazac života. Izlazak iz zone komfora ne mora nužno biti loša stvar, pa ako još imamo i mogućnost potrebna je samo još volja.
Njukork, Teksas i Ujedinjeni Arapski Emirati nesumnjivo nude nesvakidašnje stvrai, ali ja sam vremenom shvatila da se na odmor ne mora uvijek ići na top destinacije da bi mi bilo dobro, a takođe i da usput mogu nešto novo naučiti, pa makar to – bez obzira koliko to morbidno zvučalo - bila i šetnja kroz staro groblje u Trpnju i divljenje starim nadgobnim spomenicima iz moje komunističko-radničke prošlosti. Dakle, zaista se ne mora ići daleko od kuće i potrošiti brdo novca da bi iskusili nešto novo.
 
Recimo, dan proveden u muzeju u svom gradu ili doticanje stećka, koji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine ili selfie pored njega dok izgovaramo ˝Ase leži junak Gorčin˝ mogu naš život učiniti ljepšim, raznovrsnijim i ispunjenijim. Uostalom, i selfie će izgledati jako lijepo sa stećkom u pozadini... Ili, ako idemo u Dubrovnik, nekoliko dana unaprijed najavimo se u Arhiv grada Dubrovnika pa pogledamo Povelju Kulina bana, rodni list naše domovine. Istraživanje prije putovanja donijet će i finansijsku i duhovnu dobit, sačuvat ćemo novac ako uporedimo cijene i isplaniramo izlete, a usput i obogatimo svoj život novim saznanjima. Obećavam, svoja putovanja uz malo truda doživjet ćemo na posve drugačiji način.

 


#4 Diznilend


Autor: Amira Šehić

Od onih sam koji su crtane filmove gledali od 19:10 do 19:20, a onda pravac u krevet. Odrastala sam uz Miki Mausa, Paju Patka, Šilju i ostale Diznijeve likove. Nisam kompetentna da ocjenjujem kvalitet i podsvjesne poruke današnjih crtanih filmova, ali meni je i dan-danas drago pogledati Diznijeve crtane filmove.
Spletom okolnosti, u decembru 2016. godine pružila mi se prilika da posjetim „Najsretnije mjesto na Zemlji“ (eng. The happiest place on Earth), odnosno „Diznilend“ u Kaliforniji. Tog jutra kada smo trebali krenuti ka Anhajmu, dijelu Los Anđelesa u kome se nalazi Diznilend, probudila sam se u pola 3, iako smo planirali krenuti oko 5. Od Palm Springsa, gdje sam bila smještena, putovanje do Ajnhajma traje nekih 90 minuta. Sva uzbuđena, probudila sam prijateljicu Meredit i rekla joj: „Ustaj, idemo sad odmah“. Imala sam osjećaj da se ono bosansko dijete u meni, skriveno još od ‘92., iznenada probudilo i pretvorilo u čudovište!
U hotel smo stigle prije 6 sati. Sobe smo rezervisale od 13:30, pa smo se odmah zaputile ka „Diznilendu“. Prvo smo ušle u dio koji se zove „Centar Dizni Distrikta“ (eng. Downtown Disney District). Ispunjen kafićima, restoranima, prodavnicama, uličnim prodavačima - ovaj dio zaista je djelovao kao centar bilo kojeg drugoga grada, ukoliko zanemarimo pokoju fontanu u čijem centru se nalazila skulptura nekog od Diznijevih likova. Nakon toga, došle smo do zvaničnog ulaza u „Diznilend“. Stotine i stotine ljudi čekalo je u redu. Naš hotel bio je u sklopu Diznijevog kompleksa, pa smo krenule prema posebno naznačenom ulazu i u tren oka bili unutar „Najsretnijeg mjesta na zemlji“.

Dio Diznilenda koji se zove „Kalifornijska avantura“ (eng. California Adventure) pravi je raj na zemlji za one koji vole lude brzine, ulične parade i restorane sa tematikom iz Diznijevih crtanih filmova. U početku sam osjetila blagi napad panike. Kao odrasla osoba znaš da su osobe koje su obučene u kostime tvojih omiljenih likova iz djetinjstva samo ljudi koji nose kostime, ali s obzirom da sve izgleda tako nestvarno i istovremeno realistično, nevjerovatno je odmah 'procesuirati' sve to i sjetiti se da je sve to dio predstave!

Ono što je na mene ostavilo poseban utisak je atrakcija „Leteći oko svijeta“ (eng. Soarin’ around the World). Kao osoba koja je tokom godina razvila strah od visine, ovu atrakciju sam posjetila dva puta, što dovoljno govori o utisku koji je na mene ova atrakcija ostavila. Naime, ova atrakcija je nevjerovatno koncipirana, pa je neminovno da „doživljaj“ aktivira sva čula. Dok sam sjedila i lebdila iznad okeana, osjetila sam miris i zvuk valova, kada sam ˝letjela˝ preko cvijetnih polja lavande, osjetila sam miris cvijeća i čula cvrkut ptica sa obližnjih krošnji stabala narandže, dok sam ˝letjela˝ preko glečera Antartike, u vodu su uskakali pingvini i zapljuskivali nas ledenom vodom okeana. I doista, za nekih 20 minuta ˝preletjeti˝ smo cijeli svijet i doživjeli ga u svim njegovim bojama, mirisima i zvukovima.
Dan broj dva započeo je doručkom sa Diznijevim likovima u „Magičnom kraljevstvu“ (eng. Magic kingdom). Dok smo doručkovale, za naš sto prvo je došao magarac Iar (eng. Eeyore) iz Vini Puh crtića, a onda „Tiger“, Mini i Kapetan Kuka. Bilo je kao u snu, razgovarala sam sa mojim omiljenim likovima iz djetinjstva. Nevjerovatna dva sata protekla su još nevjerovatnijom brzinom. Toliko je bilo nestvarno da ponekad pomislim da su fotografije koje sam napravila sa njima jedini dokaz da se sve to zaista i desilo…
Nakon ove avanture posjetili smo „Bibidi Bobidi Butik“ (eng. Bibbidi Bobbidi Boutique) u kojem je kćerka moje prijateljice Meredit bila obučena kao jedna od Diznijevih princeza. Bio je to poseban prizor. Djevojčice dobijaju puni tretman (eng. Makeover), odnosno prolaze kroz proces potpune transformacije izgleda. Svemu se poklanja pažnja, od pomoćnica (eng. fairy godmothers) koje se brinu za malene princeze, do uređivanja frizure, šminkanja, posipanja navodnom magičnom zvjezdanom prašinom, stavljanja krune na glavu, oblačenja u prelijepe haljine, te na kraju magično fotografisanje, a sve to ima i za dječake. Silno sam poželjela da imam 4 godine...

Treći dan započeo je posjetom „Bubinom svijetu“ (eng. A bug’s land). Zbog trave i djeteline džinovskih dimenzija dobijete autentičnu prespektivu bube. Uživala sam u vožnjama automobilima, centrifugalnom plesu u bubamarinom oklopu, bez obzira što sam na neke vožnje čekala i do pola sata.

Oko podne zaputile smo se ka „Kalifornijskoj avanturi“ da pogledamo paradu „Diznijev Sretan Božić“ (Disney ¡Viva Navidad!), spoj latinske kulture i Diznijevog svijeta. Ulice su ispunjavali zvuci muzike latinske Amerike, na pokretnim podijumima ispred nas prolazili su likovi iz Diznijevih crtanih filmova, a na njihovom čelu bila je prva latinska Diznijeva princeza Elena od Avalora (eng. Elena of Avalor).

Nakon ručka smo krenule u još jednu avanturu, „Čudovište iz ormara“ (eng. Monsters, Inc. Mike & Sulley to the Rescue!). Nakon nekih 20 minuta čekanja u redu, započele smo vožnju. Sve je u potpunosti bilo kao u istoimenom filmu, pa je za Mereditinu kćerku ovaj dio posjete u početku bio pomalo zastrašujući, ali naposlijetku smo svi uživali i sa osmijehom napustili ovu atrakciju.  

Ostatak dana proveli smo u opuštajućoj šetnji kroz Diznilend, ponovnoj posjeti atrakciji „Leteći oko svijeta“ i kupovini suvenira.

Naredno jutro bilo je kišovito i nekako mi je bilo izuzetno drago zbog toga. Kao da je i nebo plakalo što ja idem iz Diznilenda (malo efekta melodrame za kraj). Bila sam svjesna da nismo obišle niti deseti dio Diznilenda, ali i ovo što jesmo bilo je nešto što ću pamtiti do kraja života! Nakon što smo napustile hotel, krenule smo ka obali južne Kalifornije jer sam željela osjetiti miris Pacifika po prvi put nakon 2002. godine. Tokom vožnje do plaže, sumirala sam utiske i pregledala fotografije, prisjećajući se svih avantura koje smo doživjele. Nevjerovatno mi je bilo shvatiti da „Diznilend“ godišnje posjeti 18 miliona ljudi, ali nakon svega i imajući u vidu moto „Diznilenda“ - Najsretnije mjesto na Zemlji – shvatila sam da novac očigledno može kupiti bar 72 sata sreće...



#5 MILOŠ MITROVSKI: “Biću tu”

Autor: Ana Galić


Ovaj mladi tekstopisac, pjevač i izvođač nam dolazi iz Bora. Iako stanovnik unutrašnjosti, Miloš Mitrovski je svoju ljubavnu poeziju zaodjenuo primorskim štihom, te ćete, kada ga potražite putem internet pretraživača, naići na usporedbe sa Oliverom Dragojevićem, Sergejom Ćetkovićem i Vladom Georgijevim. Stupivši u kontakt sa Author anagalicblog, i stanovnici BiH će se takođe upisati u njegove nove obožavaoce, a pri tome mislimo na one koji već nisu čuli za Miloša.

 

Recite nam, kakav je osjećaj biti pjevač? Pisati svoje tekstove, a zatim ih i izvoditi pred publikom? Da li ste gajili taj san još od djetinjstva ili se vaš talenat otkrio iznenada?

Predivan je osećaj pre svega stvoriti i napisati nesto svoje, a izvesti te kompozicije pred publikom i videti da se njima te kompozicije dopadaju, ili bar neke od njih, i da se, donegde, oni pronalaze u njima još je lepši osećaj. Što se tiče talenta i interesovanja, pokazao sam ga jos kao mali. Sa 2 godine sam dobio dečiju klavijaturu od roditelja, čija namera nije bila da mi nametnu muziku ili me usmere ka njoj. Normalno, u tom dobu ja nisam znao ni šta je muzika ni instrument ali, po rečima moje majke, ja se nisam odvajao od te klavijature i po ceo dan sam nasumično pritiskao dirke. Kasnije sam svirao po dvorištu malu harmoniku i krenuo da, po sluhu, učim razne pesme, a kasnije je sve nekako išlo svojim tokom.

Milos Mitrovski - Ako je srce dovoljno


Prvi album pod nazivom „Budi moja sva“ je sigurno bio jedan od najvažnijih koraka u vašoj karijeri. Kako je tekao proces priprema za objavljivanje, ko vam je sve pritekao u pomoć, kada je nastao najteži trenutak, a koji momenat pamtite kao najljepši?

Album „Budi moja sva“ je svakako najznačajniji korak, jer je tim albumom sve i počelo zapravo, i ja sam se, donegde, predstavio ljudima tim pesmama, pokazao šta zapravo radim i stvaram. Početak nije bio nimalo lak i što se pomoći tiče nisam je imao ni od koga, i pri tome mislim na ozbiljniju pomoć koja bi u tom trenutku malo „pogurala“ ceo moj muzički projekat, pa sve sam morao sam da uradim kako sam znao i umeo, uz podršku moje majke koja je i jedina bila tada, a i sada, iskreno uz mene. Teško je izdvojiti najlepši momenat jer kada objavite nešto svoje doživite po prvi put neke stvari koje pamtite do kraja života. Prvi nastup sa vašim pesmama, prvo televizijsko gostovanje, prvi festivalski nastup. Sve su to stvari koje su za vas nove i dese vam se prvi put i verujte mi, svaki od tih momenata je neverovatno lep i ostaje urezan u sećanje. Svakako najteži momenat je prevara koju sam doživeo. Dogovoreno je bilo snimanje spota, čovek je uzeo ne tako malu sumu novca, za koju smo se dogovorili, a dogovor na kraju nije ispoštovan. Ali dobro, prošlo je i to. 


Više nego upadljiv je ovaj primorski uticaj u vašim pjesmama. Ko je najviše uticao na vas?

To more je nekako u meni verovatno zbog moje prirode. Mediteransku muziku slušam od malena, pa mislim da je to do negde uticalo da se takav zvuk nađe u mojim pesmama iako sama radnja iz mojih kompozicija nije povezana sa morem. Par godina sam proveo radeći tokom leta na primorju, a slobodno vreme sam provodio svirajući gitaru negde pored mora, a često se to neobavezno sviranje pretvorilo u komponovanje, pa je tako većina ovih pesama nastalo na moru ili su tamo započete. I na prošlom albumu je bio upečatljiv zvuk primorja, iako pesme nisu napisane na moru. Valjda je to u mojoj prirodi.

Drugi po redu album izašao je ove, 2018. godine i nosi naziv „Biću tu”. Kako ste se odlučili da selektujete baš ovih osam pjesama i šta je presudno da svaki novi album u stvari predstavlja korak naprijed, jer je taj korak vidljiv – tekstovi, aranžmani pjesama, ali i sam glas postaju bolji. Šta biste posavjetovali onima koji žele da se bave pjevanjem, odnosno pisanjem tekstova i uopšte pojavljivanjem na muzičkoj sceni?

Iskustvo koje stičete vremenom vas svakako čini boljim u svakom smislu. Prvi cd sam snimio sa jako skromnom opremom. Nisam iz bogate porodice, pa nisam mogao sebi da priuštim snimanje u nekom kvalitetnom studiju te sam morao sam da se, doslovno, snađem nekako. Uzeo sam nesto malo od studijske opreme dovoljno za više nego skroman početak i krenuo da radim. Naravno, sada kada uporedite zvuk i samu produkciju ova dva cd-a više je nego očigledno koliko je sve na ovom cd-u otišlo korak dalje, s obzirom da imam i više iskustva, kvalitetniji studio, ali i mnogo više znanja u vezi same obrade zvuka, što je isto tako bitno, a koje u trenutku kada sam počeo da snimam svoje prve pesme nisam imao skoro uopšte. Verujem da sam, negde, i tekstovima i samom muzikom nadmašio kompozicije sa prošlog albuma, što mi je i jako drago, jer to bi značilo da sam napredovao i na polju pisanja i samog stvaranja, ka čemu  težimo svi mi koji sami stvaramo svoje kompozicije – da budemo bolji.

Što se saveta tiče najbitnije je biti svoj i raditi onako kako vam srce kaže a ništa ne dolazi ni brzo, ni lako, pogotovu kod nas  i pri tome mislim na ceo naš region.


Milos Mitrovski - Ako je srce dovoljno


Pošto je riječ o ljubavnim pjesmama, ljubav je tema o kojoj pišete, a pjesme su upućene ženi – da li se tekstovi odnose na stvarne ličnosti i kako doživljavate danas ljubavne odnose, da li su izvor sreće ili patnji ili je ipak i loše iskustvo bolje nego nikakvo?

Svi moji tekstovi su autobiografski i govore o nekim dešavanjima iz mog života, a samim tim se odnose uvek na određenu osobu tj. osobe, s obzirom da ne govore sve pesme o jednoj istoj osobi. Što se ljubavnih odnosa tiče, prava ljubav će uvek biti izvor sreće. Nekada se ta sreća vremenom pretvori u tugu, ali sve je to normlano i treba doživeti jer sve je to još jedno iskustvo u životu i, kako stariji kažu, jedna životna lekcija. Ljudi svakako pokušavaju da izbegnu loše iskustvo ali ja mislim da, ukoliko govorimo isključivo o ljubavi, da nikada ne možete znati da li vas čeka nešto lepo ili loše pa samim tim ne treba ni razmišljati previse. Ponekad treba samo poslušati srce i prepustiti se.

 Miloša Mitrovskog ćete pronaći putem:

Facebook: https://www.facebook.com/MilosMitrovski
Twitter: https://twitter.com/MilosMitrovski
Yotube: https://www.youtube.com/user/Mitrovsk…
Instagram: https://www.instagram.com/MilosMitrov…




#6 METODA SNJEŽNE PAHULJICE ZA KREIRANJE NOVELE ili Snowflake metoda Rendija Ingermansona

Autor: Ana Galić


Tragajući za poboljšanjem svoga stila, te bilo kakvim savjetom za pisanje uopšte naišla sam i na pomalo naučno razvijenu metodu pisanja – Metoda snježne pahuljice ili Snowflake metoda, čiji je autor doktor fizike i nagrađivani pisac novela Rendi Ingermanson (Randy Ingermanson). Kako on vidi nastajanje jednog književnog teksta, otkrijte u nastavku:Metoda snježne pahuljice za kreiranje novele

Pisanje novele je lako. Pisanje dobre novele je teško. Takav je život. Da je lako, svi bismo pisali najbolje prodavane i nagrađivane fikcije.

Iskreno, postoje hiljade različitih ljudi negdje tamo koji vam mogu reći kako da napišete novelu. Postoji hiljade metoda. Najbolja za vas je ona koja pali kod vas.

U ovom članku, volio bih da s vama podijelim šta je to što pali kod mene. Objavio sam šest novela i osvojio tucet nagrada za moje pisanje. Podučavam vještinu pisanja fikcije na spisateljskim konferencijama sve ovo vrijeme. Jedna od mojih najpopularnijih lekcija jeste ova: Kako napisati novelu koristeći ono što ja nazivam “Metoda snježne pahuljice”.

Ova stranica jeste najpopularnija na mom web sajtu, i ima hiljade pregleda po danu. Tokom godina, stranica jepregledana više od šest miliona puta. Tako da možete pretpostaviti da je mnogo ljudi nalazi korisnom. Ali vi ne morate, i to je uredu što se mene tiče. Pregledajte je, odlučite šta bi moglo biti vama od koristi i ignorišite ostalo! Ukoliko osjetite mučninu, neću se uvrijediti. Različiti pisci su različiti. Ukoliko vas moje metode pokrenu, biću sretan. Pravim najbolje što mogu za moj način da organizujem stvari, ali vi ste konačan sudija onoga što je najbolje po vas. Uživajte i… napišite svoju novelu!

Važnost dizajna

Dobra fikcija se ne “događa” jednostavno, ona se dizajnira. Dizajnerski posao možete uraditi prije ili poslije pisanja svoje novele. Ja sam to radio na oba načina i snažno vjerujem da je raditi to unaprijed jeste brže i vodi to boljih rezultata. Dizajn je težak posao, pa je tako važno naći princip navođenja jako rano. Ovaj člankak će vam dati jaku metaforu za navođenje vašeg dizajna.

Naše suštinsko pitanje glasi: Kako dizajnirati novelu?

Tokom niza godina, radio sam kao softver arkitekta dizajnirajući velike softver projekte. Pišem novele na isti način na koji pišem softver, koristeći “metaforu snježnje pahuljice”. Dobro, pta je metafora snježnje pahuljice? Prije nego što odete dalje, pogledajte ovaj odličan web site.

Na vrhu stranice vidjećete simpatični uzorak poznat kao fraktal snježne pahuljice. Nemojte nikom reći, ali ovo je važan matematički objekat koji se studira naširoko. Za naše svrhe, samo je odlična skica snježne pahuljice. Ukoliko spustite malo mišem dolje na istoj stranici, vidjećete kutiju sa velikim trianglom u njoj i strjelicama ispod nje. Ukoliko pritisnete desno-strijela dugme više puta, vidjećete korake koji su korišteni kako bi se formirala snježna pahuljica. Ne izgleda nešto slično poput snježnje pahuljice isprva, ali nakon nekoliko koraka, počinje sve više izgledati kao jedna, dok se ne završi.


Nekoliko prvih koraka izgleda ovako: 


Tvrdim da je ovo način na koji dizajnirate novelu – počinjete malim, onda nadograđujete stvari sve dok ne izgleda kao priča. Dio ovoga je kreativni rad, i ne mogu vas naučiti kako da to uradite. Bar ne ovdje, u svakom slučaju. Ali dio procesa jeste samo upravljanje vašom kreativnošću – organizovanje u dobro-strukturisanu novelu. To je ono što vas želim podučiti ovdje.

Ukoliko ste kao većina ljudi, trošite mnogo vremena razmišljajući o vašoj noveli prije nego što uopšte počnete pisati. Možda ćete uraditi neko istraživanje. Sanjarite kako će vam priča uspjeti. Radite brainstorm. Počinjete čuti glasove različitih karaktera. Razmišljate o čemu je knjiga – duboka tema. Ovo je esencijalan dio svake knjige koji nazivam “kompostiranje”. To je neformalan proces i svaki pisac to radi drugačije. Pretpostaviću da vi znate kako da kompostirate svoje ideje za priču i da već imate dobro-kompostiranu novelu u vašoj glavi i da ste spremni da sjednete i započnete pisanje te novele.

Deset koraka dizajniranja

Ali prije nego što počnete pisati, morate postati organizovani. Morate staviti sve one predivne ideje na papir u formi u kojoj ih možete koristiti. Zašto? Zbog toga što vam je sjećanje pogrješivo, i vaša kreativnost je vjerovatno ostavila dosta rupa u vašoj priči – rupa koje trebate popuniti prije nego što počnete pisati novelu. Potreban vam je dokumet za dizajn. I trebate ga proizvesti koristeći proces koji vam neće ubiti vašu želju da u stvari napišete priču. Ovdje je moj proces u deset koraka za pisanje dokumenta za dizajn. Ja koristim ovaj proces za pisanje mojih novela i nadam se da će vama pomoći.

 

Korak 1) Uzmite jedan sat i pišite jedno-rečenični siže vaše novele. Nešto poput ovoga: “Zao fizičar putuje nazad u vrijeme kako bi ubio apostola Pavla.”(Ovo je sažetak za moju prvu novelu, prelazak.) Rečenica će vam služiti zauvijek kao alatka za prodaju od deset sekundi- Ovo je velika slika, analogija velikom startnom trouglu i slici snježne pahuljice.

Kada budete kasnije pisali vašu ponudu za knjigu, ova rečenica se treba pojaviti veoma rano u poudi. To je udica koja će prodati vašu knjigu vašem izdavaču, vašoj zajednici, prodajnoj sili, vlasnicima knjižara, i na kraju čitaocima. I stoga napravite najbolju koju možete!

Neki pokušaji šta čini dobru rečenicu:

Kraće je bolje. Pokušajte sa manje od 15 riječi.
Bez imena likova, molim! Bolje je reći “hendikepirani trapezni umjetnik” nego “Džejn Dou”.
Povežite veliku sliku i lični prikaz. Koji lik najviše može izgubiti u ovoj priči? Sad mi recite šta on ili ona želi da osvoji.
Pročitajte jedno-rečenične pohvale na Nju Jork Tajms (New York Times) bestseler listi da naučite kako to da uradite. Pisanje jedno-rečeničnog opisa je umjetnička forma.

Korak 2) Uzmite naredni sat i proširite tu rečenicu na jedan paragraf opisujući sastav priče, ozbiljnije katastrofe i kraj novele. Ovo je analogija drugog stadija snježne pahuljice. Volim struktuirati priču poput “tri katastrofe plu kraj”. Svaka od katastrofa zauzima četvrtinu knjige za razvijanje i kraj zauzima krajnju četvrtinu. Ne znam da li je ovo idealna struktura, to je samo moj lični ukus.

Ukoliko vjerujete u tro-činsku strukturu, onda prva katastrofa odgovara kraju prvog akta. Druga katastroga odgovara središnjem zaključku drugog akta. Treća katastroga je kraj drugog čina i sili treći čin koji spaja stvari zajedno. U REDU je imati prvu katastrofu uzrokovanuvanjskim uzrocima, ali ja mislim da bi druga i treća katastrofa trebale biti uzrokovane protagonističkim težnjama da se “poprave stvari”. Stvari postaju sve gore i gore.

Takođe možete korisititi i ovaj paragraf u svojoj ponudi. Idealno, vaš paragraf će imati pet rečenica. Jedna rečenica da mi date kulisu i postavku priče. Onda po rečenica za svaku od tri katastrofe. Onda još jedna rečenica u kojoj ćete opisati kraj. Ne pomiješajte ovaj paragraf sa rezervnom kopijom vaše knjige. Ovaj paragraf sažima čitavu priču. Vaša rezervna kopija bi trebala sažimati jedino prvu četvrtinu priče.

Korak 3) Gore navedeno daje vam visoko-kvalitetan pogled na vašu novelu. Sada vam je potrebno nešto slično za naracije svakog od vaših likova. Likovi su najvažniji dio bilo koje novele, i vrijeme provedeno u njihovom dizajniranju unaprijed isplatiće se desetostruko kada počnete pisati. Za svaki od vaših glavnih likova, uzmite sat vremena i napišite jednu stranicu sažetka koji govori:

Ime lika
Jednorečenični sažetak narativa lika
Motivacija lika (šta on/ona apstraktno želi?)
Cilj lika (šta on/ona želi konkretno?)
Konflikt lika (šta ga/nju spječava od dostizanja cilja?)
Otkrovenje lika (šta će on/ona naučiti, kako će se promijeniti?)
Sažetak u jednom paragrafu narativa lika

Bitna stavka: Možda ćete shvatiti da se morate vratiti unazad i prepraviti vaše jednorečenične sažetke i/ili vaš paragraf sa sažetkom. Samo naprijed! To je dobro – to znači da vas vaši likovi uče o stvarima u vašoj priči. Uvijek je dobro na bilo kom nivou procesa dizajniranja vratiti se nazad i revidirati ranije faze. U stvari, ne samo da je dobro – neizbježno je. I to je dobro. Bilo koja revizija koju napravite sada jesu revizije koje nećete morati praviti kasnije na nezgrapnih 400 strana rukopisa.

Još jedna važna stavka: Ne mora biti savršeno. Svrha svakog koraka u procesu dizajniranja je da vas unaprijedi na viši korak. Držite se koraka naprijed! Uvijek se možete vratiti nazad kasnije i popraviti to kada razumijete priču bolje. I ovo ćete raditi, osim ako niste mnogo pametniji nego što sam ja.

Korak 4) Do sada biste trebali imati dobru ideju visoko-razvijene strukture vaše novele , a potrošili ste sve samo dan ili dva. pa, iskreno, možda ste potrošili i sedmicu, ali to nije važno. Ako je priča pukla, to znate sada, bolje nego poslije ulaganja 500 časova u razbacivanje prvog nacrta. Stoga sada samo nastavite uvećavati priču. Uzmite nekoliko sati i proširite svaku rečenicu vašeg paragrafa za sažetak u jedan cijeli paragraf. Sve ali posljednji paragraf treba završiti katastrofom. Završni paragraf bi trebao reći kako knjiga završava.

Ovo je mnogo zabave, i na kraju vježbe, imate poprilično zavidan skelet od jedne stranice vaše novele. U redu je ukoliko ne možete svesti sve na jednu stranicu sa proredom 1. Ono što je važno jeste da razvijate ideje koje će ući u vašu priču. Proširujete konflikt. Saa biste već trebali imati sinopsis prikladan za ponudu, iako za ponude postoje i bolje alternative…

Korak 5) Uzmite dan ili dva i napišite opis na jednoj stranici svakog glavnog lika i pola stranice opisa ostalih bitnih likova. Ovakvi  “sinopsisi likova” trebali bi ispričati priču iz pozicije svakog lika. Kao i uvijek, budite slobodni da se vratite nazad na ranije korake i napravite reviziju dok učite zanimljive stvari o vašim likovima. Ja obično najviše uživam u ovom stadijumu i kasnije, stavljao sam gotove “sinopsise likova” u moje ponude umjesto sinopsisa baziranih na zapletu. Urednici vole sinopsise likova, zbog toga što urednici vole fikciju baziranu na likovima.

Korak 6) Do sada već imate solidnu priču i nekoliko niti za priče, svaku za po jedan lik. Saad uzmite jednu sedmicu i proširite sinopsis s jedne stranice novele do četiri stranice sinopsisa. U suštini, ponovo ćete proširivati svaki paragraf  od koraka (4) u punu stranicu. Ovo je dosta zabavno, jer shvatate  višu logiku priče i pravljenje strateških odluka. Ovdje ćete definitivno htjeti ići unazad i popraviti stvari na ranijim koracima dok stičete uvid u priču i nove ideje vas udaraju po licu.

Korak 7) Uzmite još jednu sedmicu i proširite opise svojih likova u potpuno razvijene dijagrame likova detaljišući sve što bi trebalo znati o svakom liku. Standardne stvari poput rođendana, opisa, istorije, motivacije, cilja i sl. Što je najvažnije, kako će se ovaj lik mijenjati do kraja novele? Ovo je ekspanzija vašeg rada u koraku (3), a naučiće vas mnogo o vašim likovima. Najvjerovatnije ćete se vratiti nazad i revizirati korake (1-6) dok vaši likovi postaju vama “stvarni” i počinju praviti za priču mrzovoljne zahtjeve. Ovo je dobro – velika fikcija jeste likom-pokrenuta. Uzmite onoliko vremena koliko je potrebno da ovo uradite, jer vi samo čuvate vrijeme idući nizvodno. Kada ste završili ovaj proces, (a trebaće možda i čitav mjesec soidnog truda da biste došli do ovdje), imaćete najviše od onoga što vam treba da napišete ponudu.  Ukoliko ste objavljivani novelista, onda možete napisati ponudu odmah i prodati novelu prije nego je napišete. Ne, to nije fer, ali život nije fer a svijet pisanja fikcije pogotovo nije fer.

Korak 8) Možda hoćete a možda i nećete imati prazninu ovdje, čekajući na knjigu da se proda. U nekom trenutku, moraćete da u stvari napišete novelu. Prje nego što to uradite, postoji nekoliko stvari koje možete uraditi kako biste učinili taj prvi traumatski nacrt jednostavnijim. Prva stvar koju treba uraditi jeste uzeti sinopsis od četiri stranice i napraviti listu svih scena u kojima ćete morati priču pretvoriti u novelu. A najjednostavniji način da napravite tu listu je—sa tabelarnim prikazom.

Iz nekog razloga, ovo je zastrašujuće mnogim piscima. O užas. Nosi se s tim. Naučio si koristiti program za obradu teksta. Tabelarni prikazi su laganiji. Trebaš napraviti listu scena, a  tabelarni prikazi su izmišljeni za pravljenje takvih listi. Ukoliko trebate neko vodstvo, kupite knjigu. Postoji ih na hiljade, i jedna od njih će sigurno biti dobra vama. Trebalo bi vam biti potrebno manje od dana da naučite onoliko malo koliko vam je potrebno. To će vam biti najvrijednije proveden dan koji ste ikad proživjeli. Uradite to.

Napravite tabelarni prikaz detaljišući scene koje iskrsavaju iz vašeg kratkog pregleda od četiri strane. Napravite smo jednu rečenicu za svaku scenu. U jednoj koloni, navedite TG (tačke gledišta). U drugoj (široj) koloni, recite šta se dešava. Ukoliko želite da postanete uglađeni, dodajte više kolona koje vam govore koliko stranica očekujete da napišete za scenu. Tabelarni prikaz je idealan, zbog toga što možete vidjeti čitavu naraciju likova u trenu, i lakše je pomijerati scene naokolo i preuređivati stvari.

Moji tabelarni prikazi obično navlače preko 100 rečenica dužine, jedna red za svaku scenu novele. Kako ja razvijam priču. pravim nove verzije moga tabelarnog prikaza priče. Ovo je nevejrovatno vrijedno za anliziranje priče. Možda će biti potrebna sedmica dana da se napravi dobar tanelarni prikaz. Kada ste gotovi, možete dodati novu kolonu za brojeve poglavlja i dodijeliti poglavlje svakoj sceni.

Korak 9) (Opcionalno. Više ne radim ovaj korak). Vratite se natrag na vaš program za obradu teksta i počnite pisati narativnu despkripciju priče. Uzmite svaki red tabelarnog prikaza i proširite to u multi-paragrafsko opisivanje scene. Ubacite bilo koji ležeran red dijaloga kojeg se dosjetite, i skicirajtte suštinski konflikt te scene. Ukoliko nema konflikta, znaćete to na ovom mjestu i trebate ili dodati konflikt ili izribati scenu.

Znao sam pisati jednu ili dvije stranice po poglavlju, a počinjao sam svako poglavlje na novoj stranici. Onda sam samo odštampao sve to i stavio u neukoričenu svesku, kako bih mogao lako mijenjati mjesta poglavljima kasnije ili revizirati poglavlja bez kvarenja drugih. Ovaj proces mi je obično uzimao sedam dana i krajnji rezultat je bio masivni 50-stranični odštampani dokument koji bih revizirao crvenom olovkom kao dok sam pisao prvi nacrt. Sve moje dobre ideje kada sam se probudio ujutru postale su ručno napisane na marginama ovog dokumenta.Ovo je, usput da kažem, manje bolan način pisanja od zastrašujuće detaljnog sinopsisa kojeg svi pisci čini se da mrze. Ali u stvari to je zabavno razvijati, ukoliko ste uradili korake (1) do (8) prvo. Kada sam uradio ovaj korak, nikada nisam pokazao ovakav sinopsis bilo kome, pogotovo ne uredniku – to je bilo samo za mene. Volio sam razmišljati o tome kao o prototipu prvog nacrta. Zamislite pisanje prvog nacrta za sedam dana! Da, vi to možete uraditi i vrijedno je uloženog vremena. Ali biću iskren, ne osjećam se kao da trebam ovaj korak više, tako da ga više i ne prolazim.

Korak 10) Na ovoj tački, samo sjednite i otpočnite bombardovanje vašom stvarnim prvim nacrtom novele. Bićete zapanjeni koliko brzo priča leti iz vaših prstiju u ovom stadijumu. Viđao sam pisce kako utrostručavaju njihovu brzinu pisanja fikcije tokom noći, dok je proizvođenje kvalitetetnijih prvih nacrta tada bolje, nego što to obično proizvode na trećem nacrtu.

Možete pomisliti da je sva kreativnost ižvakana iz priče do sada. Pa, nije, ne osim ukoliko niste pretjerali sa svojom analizom kada ste pisali svoju snježnu pahuljicu. Ovo bi trebao da bude zabavni dio, jer postoji mnogo niskorangiranih logičnih problema koje treba riješiti ovdje. Kako će Heroj  sići sa drveta okruženim aligatorima i spasiti Heroinu koja je u zapaljenom čamcu? Ovo je trenutak kada to rješavate! Ali zabavno je jer vi već znate  da visokorazrađena struktura novele radi. Tako da jedino trebate riješiti ograničavajući niz problema, i tako moći pisati relativno brzo.

Ovaj nivo je nevjerovatno zabavan i uzbudljiv. Čuo sam mnoge pisce fikcije kako se žale na to koliko je prvi nacrt težak. Nepromjenivo, to je zato što nemaju pojm ašta dolazi sljedeće. Dobra tuga! Život je previše kratak da se tako piše! Nema razloga da se provede 500 sati pisanja lutajućeg prvog nacrta vaše novele kada možete napisati solidnu jednu u 150. Brojanjem 100 časova koliko je potrebno za dizajniranje dokumenata, nalazite se daleko ispred vremena.

Otprilike na pola puta prvog nacrta, ja obično odahnem i popravim sve pokvarene dijelove mojih dizajniranih dokumenata. Da, dizajnirani dokumenti nisu savršeni. To je u redu. Dokumenti za dizajniranje nisu fiksiranu u beton, oni su živ set dokumenata koji raste uporedo kako vi razvijate vašu novelu. Ukoliko radite vaš posao dobro, na kraju prvog nacrta ćete se smijati amaterskom komadu smeća koji su vaši originalno dizajnirani dokumenti bili. I bićete oduševljeni kako je duboka vaša priča postala.

Tokom godina, naučio sam metodu snježne pahuljice stotine pisaca na konferencijama. Takođe sam imao i ovaj članak objavljen ovdje na mojoj web stranici dugo vremena, i stranica je do sada pregledana šest miliona puta. Stupio sam u kontakt sa mnogo, mnogo autora. Neki ljudi volje snježnju pahuljicu; neki ne. Moj stav je da ukoliko koristi vama, onda je koristite. Ukoliko samo dijelovi ovoga imaju koristi za vas, onda koristite samo te dijelove. Pišem svoje novele koristeći metodu snježne pahuljice. Nemojte griješiti – ima tu mnogo posla. Ima već dugo, radio sam to na teži način, koristeći Microsoft Word da pišem tekst i Microsoft Excel da uredim listu scena. Shvatio sam da bi bilo mnogo lakše raditi metodom gdje su alatke napravljene specijalno za fikciju.

Tako sam jednog dana napravio software. Želio sam nešto što će automatizovati svaki korak koji je moguće automatizovati. Rezultat je bio komercijalni software paket koji zovem Snowflake Pro. To čini moj sopstveni metod snježne pahuljice nevjerovatno lakim, a sada radi to isto zilionima drugih pisaca.

Snowflake Pro čini Metodu snježne pahuljice brzom, laganom, a zabavnom. Radi u Macs-u, Windows-u i Linuxu. Trenutno, radim specijalnu promociju koja daje 50% popusta na ovu odličnu i zabavnu alatku za svakoga ko posjeduje moju knjigu How to Write a Novel Using the Snowflake Method.

Naučite više o Snowflake Pro

Ukoliko metoda snježne pahuljice vama ima smisla, volio bih to čuti od vas. Možete doći do mene putem kontakta na mojoj web stranici.

Priznanja: Zahvaljujem mojim brojnim prijateljima na CHi Libris listi i posebno Janelle Schneider za veliki broj rasprava o snježnoj pahuljici i mnogo drugoga.

Lijep pozdrav,

[Randy Ingermanson signature]

Prof.dr. Randy Ingermanson

 

O autoru

Randy Ingermanson je teorijski fizičar i nagrađivani autor šest novela. Podučavao je na nebrojenim spisateljskim konferencijama tokom godina i objavljuje besplatno mjesečno Napredno fantastično pisanje E-zine, najveći elektronski magazin u svijetu na temu pisanja fikcije, sa preko 17,000 čitalaca.

 

 

Uz dopuštenje autora za prevod na srpski jezik, izvorni tekst možete pronaći na: The Snowflake Method For Designing A Novel

Tekst prevela: Ana Galić, prof.